ZA BUDUĆE MAJKE

Med – važna hrana za trudnice

Iz ordinacije apiterapeuta

Za buduće majke

Med smanjuje mučninu i povrćanje i vraća raspoloženje, pa bi trudnice trebale da ga uzimaju od samog začeća.

- Med je vrlo važna hrana trudnice, dojilje i djecu u svim uzrastima – ističe dr Verica Milojković, predsjednica Srpskog apiterapeutskog društva. – Trudnice bi trebalo da med uzimaju od začeća, naročito u prva tri mjeseca trudnoće, jer smanjuje mučninu i povraćanje, a vraća raspoloženje, obogaćuje organizam dragocjenim sastojcima, otklanja umor, sprečava malokrvnost.

Potreba za gvožđem u trudnoći dvostruko je veća, pa se savjetuje da se uzima tri puta dnevno, pola sata pred jelo, i to po jedna do dvije kašike šumsko-livadskog meda, rastvorenog u čaši vode.

Studije rađene u svijetu pokazuju da uzimanje meda tokom trudnoće i dojenja poboljšava somatske i intelektualne funkcije djeteta.

Visokovrijedni šećeri u medu, sa organskim kiselinama, biljnim hormonima, eteričnim uljima, enzimima, vitaminima i mineralima – popravljaju apetiti kod djece, stimulišu varenje. Prisustvo gvožđa, bakra i kobalta u medu, kojih nema dovoljno u majčinom mlijeku, kao i folne kiseline, popravlja sastav krvi, koriguje malokrvnost (povećava se broj crvenih krvnih zrnaca, kao i koncentracija hemoglobina).

Sadržaj minerala u medu varira zavisno od vrste: što je tamniji med, više je minerala, i obrnuto. Prosti šećeri – glikoza i fruktoza, kojima med obiluje, u ovom obliku se lakše resorbuju.

DECEMBAR NA PČELINJAKU

Led na poletaljci

 decembar , 2013

Decembar na pčelinjaku

Stigla zima

Pčele ne odlučuju o mjestu svog zimovanja. Kada se spusti decembraska hladnoća i magla pčelar mora da brine o svom “stadu” jer mu je odredio sve: mjesto i uslove zimovanja, zalihe hrane, zaštitu od štetočina, zdravstve stanje… Ukoliko nešto nije u redu, pčele mu ne mogu uložiti protest. Slobodno življenje pčela je iluzija. Istina, u košnici vlada harmonija, porodica funkcioniše besprijekorno, kao da to nije stvarnost. Sve je istovremeno savršeno i jednostavno. Ipak, i kod dobrih pčelara na proljeće bude gubitaka. Decembar je prvi pravi zimski mjesec i od njega u velikoj mjeri zavisi sudbina života u košnici.

Pčele su na godišnjem odmoru. Uveliko traje prekid u razmnožavanju, ali slijedi “podmlađivanje” i obnavljanje zajednice. Zato je svako uznemiravanje štetno. Ipak, povremeni obilasci pčelinjaka i otklanjanje posljedica ekstremnih zimskih uslova dobro su došli. Neki pčelari praktikuju da baš u tim zimskim uslovima nakapavaju oksalnu kiselinu po ulicama jer je to efikasan način da se pčele oslobode od varoe.

Decembarske posjete pčelinjaku posebno su dragocjene u brdsko-planinskim krajevima. Tamo snijeg počinje da pada znatno ranije nego u ravničarskim atarima. Da li se treba plašiti da će snijeg koji se zadržava na poletaljci zatvoriti leto i spriječiti dospijevanje svježeg vazduha u košnicu? Ukoliko je snijeg rastresit i porozan, to se neće dogoditi. Neugodna situacija može da nastane kada je temperatura pozitivna, a noću mraz “okuje” prirodu. Jer, u toplom dijelu dana snijeg se otapa, voda s krova košnice pada na leto i noću se mrzne pa led može da zatvori leto. E tada je potrebno da pčelar interveniše. Zato grijše svi oni koji kažu “Ja sam pčele dobro pripremio za zimu, nema potrebe da ih obilazim, neka miruju u svom klubetu”. Naprotiv, pčelinjak treba obilaziti i u zimskom periodu.

Nije mali broj pčelara koji svojim pčelinjim društvima u decembru dodaju šećernu pogaču na satonoše, iznad klubeta “za svaki slučaj”, strahujući da će pčele potrošiti med iz mednih vijenaca na centralnim ramovima plodišta. Ova praksa je veoma raširena kod pčelara koji imaju LR košnice, kod kojih je, zbog niskog rama, medna kapa obično plitka.

Po ruskom naučniku Lebedovu to je loša pčelarska praksa. Primorava-njem pčelinje zajednice da prerađuje šećer iscrpljuju se zimske pčele i skraćuje im se životni vijek. Preradom samo jednog kilograma šećera zimi, pčelinja zajednica će izgubiti cijelu ulicu zimskih pčela!

ŽENE U PČELARSTVU

Kolika je uloga žena u pčelarstvu?

Pogledi i mišljenja

Pčelarke

Vrijeme je za bilansiranje svega i svačega, pa i kadrovskih potencijala. Isto tako, vrijeme je i za planiranje poslova u narednoj godini. U svim tim bilansiranjima i planiranjima, kada je o starosnoj strukturi pčelera riječ, najčešće ukazujemo na potrebu podmlađivanja. A o ženskoj populaciji ni riječi.

U svim demografskim podacima se ističe da je od ukupnog stanovništva pola, pa i malo više,  žena. Živimo u vremenu njihove velike afirmacije. One su danas priznate i uspješne u nauci (pa i pčelarskoj), biznisu, politici… i veoma često prihvataju razne poslove, koji su tradicionalno muški. Međutim, kada u ove zimske dane prisustvujemo skupovima pčelara, skupštinama, predavanjima i sl.,  žene se mogu izbrojati na prste jedne ruke.

Da li su žene prisutne u pčelarstvu?

Po slobodnoj procjeni – jesu. One uspješno obavljaju najrazličitije poslove na pčelinjaku. Najčešće su u ulozi asistenata svojim muževima, koji su se ozbiljnije posvetili pčelarstvu. Po provjerenim iskustvima uspješno pčelarenje je samo tamo gdje su oba bračna druga „zagrizli“ u pčelearstvo i zajednički rade na svom pčelinjaku. A takvih primjera ima, zaista, dosta.

U okruženju se daleko više radi na afirmaciji žena pčelara nego kod nas u Republici Srpskoj. U Vojvodini je postala tredicija da se na Festivalu meda u Novom Sadu sredinom septembra proglašava „kraljica meda“. To je priznanje ženi koja je dala značajan doprinos unapređenju pčelarstva. U jednom društvu pčelara (Sivac) žena je predsjednik, što je potvrda da ima dama koje su dobile povjerenje da se nađu na čelu pčelarske organizacije. Tamo postoji i posebna manifestacija na kojoj se okupljaju i druže žene pčelari.

Većim uključivanjem žena u pčelarstvo mnogo bi se dobilo. Uskoro će početi pripreme za izradu Programa rada Saveza udruženja pčelara Republike Srpske u 2014. godini. Možda bi  bilo dobro da se u ovom dokumentu nađe jedna tačka koja bi govorila o većem uključivanju žena u pčelarstvo. To je prilika da se privređuje i doprinosi jačanju porodičnog budžeta. Jer, svaka pošteno zarađena marka itekako vrijedi u ovim kriznim vremenima. Uspješne žene pčelare bi trebalo više afirmisati, dodjeljivati im neka priznanja i pokušati ih jedanput godišnje okupiti na neko saborovanje ili druženje.

Muški dio pčelarskog „korpusa“ nikako ne bi smio podcijeniti ulogu žena u pčelarstvu i gledati s podcjenjivanjem na njih. Naprotiv, podrška je prava i sasvim normalna stvar.

DOZATOR OXALNE KISELINE