петак, 14. фебруар 2014.

NA PČELINJAKU U MARTU

  RADOVI  NA PČELINJAKU U MARTU MJESECU
Postavio: Svetislav  Nikolić
 U ovom ću osvrtu opisati razdoblje od pročisnog izleta do trenutka kada društva počinjemo pripremati za pašu, vrijeme, koje se uglavnom preklapa s trećim i prvom polovicom četvrtog kalendarskog mjeseca.

Mart je, bez obzira na učestala odstupanja, prvi proljetni mjesec u kojem se opraštamo od zime i veselimo prvim toplim danima. Dok se na pčelinjacima ponovno i sve češće može čuti čarobno pčelinje zujanje, bujanja novog života, u nas poznato i kao tzv. vrbopuc,   to zanese mnoge ljude našeg podneblja, osobito one mlađe, u vidu njima poznatog nemira. To je period u kojem se pčele raduju svakom toplom i sunčanom danu prilikom izleta u probuđenu prirodu privučene sa sve više rascvjetalog bilja, koje nudi obilje polena i prve kapi nektara. Krajem mjeseca otpočinje voćno-vrbova paša početkom koje pčelinja društva uobičajno preživljavaju svoj godišnji minimum, kao jedan od najosjetljivijih trenutaka u njihovom životu iza kojeg će uslijediti eksplozivni razvoj, koji će već šest sedmica kasnije dovesti do vrhunca i pojave rojevnog nagona.

Obilna polenska paša, koju pčele nalaze tih dana na lijeski, drijenu, vrbi  ivi, maslačku, voćkama, johi i mnogim drugim biljkama, gotovo je pravilo ovog našeg, za pčele Bogom danog podneblja i čini temelj dobrog razvoja pčelinjih društava. Dobra polenska paša tokom cijelog vegetacijskog perioda predstavlja osnovnu vrijednost stacionarnog, odnosno baznog pčelinjaka. Na med se seli, a u stacionaru je najvažnije imati uvijek dovoljno polena.

U ovom mjesecu uobičajno otpočinjemo s radovima na samom pčelinjaku. Po dolasku na pčelinjak prvi je posao u bilo koje doba dana i bilo koje doba godine baciti pogled na leta košnica. Po izletu pčela i njihovom ponašanju na letu i bez otvaranja košnice može  se ocijeniti što se u svakoj košnici zbiva i jeli sve u redu. Tako po znatno manjem unosu polena u odnosu na ostala društva, prepoznajemo i pronalazimo bezmatke. Onaj pčelar, koji je svoje pčele uzimio s mladim maticama, imat će daleko manje posla i neugodnih iznenađenja od pčelara koji je svoje pčele uzimio s maticama razne i nepoznate starosti.

Među prvim radovima je postavljanje higijenskog pojila, na koje će se pčele priviknuti i dolaziti tokom cijele sezone ako u njemu bude stalno dovoljno čiste vode. U proljeće, kad nema nektarske paše, pčelama je voda potrebna za razvoj sve obimnijeg legla, a tokom ljetnih vrućina i radi održavanja mikroklimatskih uslova u košnici.

Ovo je vrijeme za sadnju voćaka i medonosnog bilja te uređenje okolice samog  pčelinjaka, koji bi, kada ozeleni, morao biti čist i uredan, ugodan kako za rad, tako i za oko u trenucima odmora.

Prvi orijentacioni pregled pčelinjih zajednica mora biti kratak, brz i bez suvišnih intervencija. Utvrđujemo konačni broj gubitaka i njihove uzroke te otkrivamo sumnjive zajednice i slabiće, koje ćemo naknadno pospajati s jačim zajednicama. Nikada ne spajamo dva slabića, jer od njih najčešće opet postaje slabić. Na osnovu broja zaposjednutih ulica ocjenjujemo jačinu zajednica. Usput utvrđujemo količinu hrane u košnici te zdravstveno stanje, prvenstveno posljedice proljeva- nozemoze, koje moramo što prije otkloniti. To je vrijeme kada se vadi suvišno i pljesnjivo saće, gnijezdo suzuje, a vlažni izolacioni materijal zamijenjuje suhim. Nakon ovog pregleda znamo s čime ulazimo u novu proizvodnu godinu te možemo korigovatii naše planove utanačene tokom zime.

U drugom koraku, pri vanjskoj temperaturi preko 15°C, obavljamo što detaljnije i kvalitetnije prvi proljetni pregled radi ocjene kvaliteta matice, zdravstvenog stanja pčela i legla te snage zajednice u pčelama, leglu i medu. Najpovoljniji trenutak za ovaj ugodan posao je sredina voćne paše, u vrijeme cvatanja šljiva, najčešće u prvoj ili čak drugoj dekadi aprila kada su pčelinja društva prebrodila kritično razdoblje i krenula  u buran razvoj. Tada u košnici ima šest ili više zalegnutih okvira, a matica se većinom još nije spustila u donji nastavak.

Zamijenjujemo podnicu čistom, suhom i dezinfikovanom te izmjenjujemo mjesta nastavcima tako da nastavak sa leglom spuštamo na podnicu, okrećemo ga za 180° i na njega postavljamo bivši donji nastavak s većinom praznim saćem. U ovaj sada gornji nastavak usput ću prevjesiti jedan ili dva središnja okvira legla iz donjeg nastavka i uz njih postaviti okvire sa satnim osnovama. Za desetak dana, upravo negdje u cvatnji jabuka, ponovno zarotiramo nastavke, tačnije vraćamo gornji nastavak na podnicu i pokrivamo ga  matičnom rešetkom, koja će tamo ostati do poslijednjeg vrcanja sredinom avgusta. Nakon ove manipulacije matica bi se s mladim leglom morala nalaziti ispod matične rešetke u donjem nastavku, koji će tokom ostatka sezone predstavljati plodište, a u budućem medištu iznad rešetke ostat će «prevješana» većina, odnosno ostatak legla. Cijeli postupak može se obaviti i u jednom potezu tako da se gornji nastavak s leglom jednostavno spusti na podnicu, zarotira za 180° i na njega postavi matična rešetka. Na rešetku se potom postavi bivši donji nastavak i u njega eventualno prevjesi jedan okvir zatvorenog legla. Bit ovog postupka jest prihvaćanje medišta, odnosno proširenje gnijezda na drugi nastavak, bez traženja matice, naravno, uz obaveznu naknadnu provjeru položaja matice u košnici, koji jednostavno utvrđujemo po prisutnosti jajašaca.

Prilikom ovih aktivnosti se zamijenjuju oštećeni i nepravilni okviri

U slučaju povoljnih pašnih uslova tokom voćne paše, pčele će  početi puniti medišta proljetnim medom.

Poštujući klimatske uslove, vrlo je važno ovo proširivanje i rotaciju izvršiti u pravom trenutku, niti prerano, a niti prekasno, jer ćemo u protivnom učiniti više štete nego koristi. U prvom slučaju, ako prostor košnice proširimo prije vremena, usporit ćemo razvoj. U drugom, kada okasnimo, doći će do rane pojave rojevnog nagona. Istovremeno, uz leglo dodajemo prve okvire sa satnim osnovama i građevnjake.

Tih dana pri povoljnom vremenu saće u plodištima prvi put zabijeli, a kontrolna vaga pokazuje dnevni porast. Pored vrba i voća, na rubovima i proplancima naših još neprolistalih šuma, zna lijepo zamediti  strnjuška.
Poslije ovoga pregleda trebali bismo se detaljno upoznati sa stanjem cijelog pčelinjaka i svih njegovih dijelova. On je, uz odgovarajuću evideciju, startna osnova za praćenje pojedine pčelinje zajednice i njenih rezultata tokom nastupajuće sezone.

Solidne rezerve hrane tokom cijele sezone, temeljna su pretpostavka visokoproduktivnog pčelarstva. Pčelinja društva, koji su uzimljena u jednom LR nastavku, ako im se ne pomogne, često se tokom kišovitog proljeća nađu na rubu gladi. Pčelar ne smije dozvoliti da mu zajednice ikada, a kamo li  već pri prvom proljetnom pregledu, ostanu bez hrane. Ako se to zbog nekog razloga ipak dogodi, onda je takvo pčelinje društvo  potrebno osigurati  hranom, prvenstveno okvirima punim meda iz rezerve  ili  pogačama.

Osim hranjenja iz nužde, u pčelarstvu se praktikuje  i podražajno prihranjivanje, s kojim se otpočinje optimalno šest sedmica prije početka (bagremove) paše, a cilj mu je poticanje matice na veće polaganje jaja radi što bržeg i boljeg razvoja društava. Ono ima smisla i uspjeha samo kod jakih društava, koji imaju dovoljno hrane te mladu i plodnu maticu. Poticajno se prihranjuje s 3 dcl mlakog šećernog sirupa, a kada nema unosa iz prirode, obrok valja udvostručiti. Korisno je to činiti tri sedmice posebno u predvečerje kišovitih i prohladnih dana

  O prihranjivanju ima, kako u literaturi, tako i u praksi, mnogo različitih čak i suprotstavljenih stavova. Na našim  pčelinjacima, kako godine prolaze, sve više  prihranjujemo društva bilo čvrstom, bilo tekućom hranom, kako u jesen, tako i u proljeće. Sirup i pogače praktikujemo u slučaju lošeg ljeta ili kod nadomještanja manjka meda. Smatram da su garancija intenzivnog razvoja pčelinje zajednice jedino obilje meda, polena i dobra mlada matica. Svejedno, pčelarima s manjim brojem košnica, posebno početnicima, koji ne žale vremena i truda, preporučujem poticajno prihranjivanje .
Mart  je mjesec kada se kod nas najčešće prodaju i kupuju pčelinje zajednice. Bez obzira što je prodaja rojeva, kompletnih pčelinjih zajednica sa ili bez košnica iz godine u godinu sve intenzivnija, potreban je oprez kod onih pčelara, koji na ovaj, često rizičan način, dolaze do novih pčelinjih društava.

Нема коментара:

Постави коментар